Stres na radnom mjestu s aspekta zaštite na radu

stres na radnom mjestu

Prema Zakonu o zaštiti na radu stres na radnom mjestu su zdravstvene i psihičke promjene koje su posljedica akumulirajućeg utjecaja stresora na radnom mjestu kroz dulje vrijeme, a očituju se kao fiziološke, emocionalne i kognitivne reakcije te kao promjene ponašanja radnika.

Kroz dokument procjene rizika, čija je izrada obveza svakog poslodavca (fizičke ili pravne osobe) s dva ili više zaposlenih, poslodavac je obvezan procjenjivati rizike za život i zdravlje radnika i osoba na radu.

Rizici za život i zdravlje

Među rizike za život i zdravlje radnika, Zakon o zaštiti na radu postavlja i stres pa tako članak 51 poslodavca obvezuje da provodi prevenciju stresa na radnom mjestu ili u vezi s radom koji je uzrokovan čimbenicima kao što su:

  • sadržaj i organizacija rada
  • radno okruženje
  • loša komunikacija i međuljudski odnosi.

    Sve to vodi ka jednom cilju: smanjenju na najmanju moguću mjeru potrebu radnika da savladava poteškoće zbog dugotrajnije izloženosti intenzivnom pritisku.
    Tim radnjama poslodavac otklanja ili umanjuje mogućnost da se zbog dugotrajnije i veće izloženosti stresorima pogoršava radnikovo zdravstveno stanje, ali i umanji njegova radna učinkovitost.
    Poslodavac bi pri nastojanjima u prevenciji izloženosti radnika stresorima osobitu pozornost trebao usmjeriti na:

1) organizaciju rada i radnih postupaka (radno vrijeme, stupanj samostalnosti, podudarnost između vještine radnika i potreba posla, radno opterećenje i dr.),
2) radne uvjete i okolinu (izloženost radnika nasilnom ponašanju, ali i buci, vrućini, hladnoći, opasnim kemikalijama i dr.),
3) komunikaciju (neizvjesnost o tome što se očekuje od radnika, izgledi za očuvanjem posla, nadolazeće promjene i sl.),
4) subjektivne čimbenike (emocionalni i društveni pritisci, osjećaj nemoći, osjećaj manjka podrške i sl.).

Isto tako, u čl. 13. Zakona o zaštiti na radu nalaže se da posebna pravila zaštite na radu sadrže prava i obveze u vezi s:
-uputama o radnim postupcima i načinu obavljanja poslova, posebno glede trajanja posla, obavljanja jednoličnog rada i rada po učinku u određenom vremenu (normirani rad)
te izloženosti radnika drugim naporima na radu ili u vezi s radom koji se smatraju jednim od glavnih stresora (uzročnika stresa) na mjestu rada.

Nadalje čl. 52 Zakona također nalaže aktivnu suradnju radnika, njihovih predstavnika i poslodavca u sprječavanju, uklanjanju ili smanjivanju stresa na radu ili u vezi s radom.

Procjena rizika

Osim Zakona o radu u cijeloj ovoj priči važno je spomenuti i Pravilnik o izradi procjene rizika koji propisuje način i postupak izrade dokumenta procjene rizika.

Tako su u Prilogu III (točka III. NAPORI, 2.PSIHOFIZIOLOŠKI NAPORI) taksativno pobrojani svi izvori napora (op.a. stresori) koji mogu biti uzročnici stresa na radu s obzirom na tehnološki proces određenog poslodavca te koje bi trebalo uzeti u obzir pri procjeni stanja kod poslodavca i izradi dokumenta procjene rizika.

Pojednostavljeno rečeno: nalaže se poslodavcu izbjegavanje i prevencija uzročnika stresa u radnom okruženju i pri radu radnika u obavljanju poslovnih zadataka svog radnog mjesta.

Sada kada smo riješili zakonsku regulative, posvetimo se svakodnevici.

Što su zapravo stres i psihosocijalni rizici povezani s radom?
Stres povezan s radom pojavljuje se kada zahtjevi posla nadilaze radnikovu sposobnost da se nosi s njima.
To je jedna od najvažnijih posljedica lošeg psihosocijalnog radnog okruženja – između ostaloga i zato što se kod radnika koji su izloženi dugotrajnom stresu na poslu mogu razviti ozbiljni mentalni i fizički zdravstveni problemi.

Psihosocijalni rizici

Psihosocijalni rizici pak odnose se na negativne psihološke, fizičke i društvene rezultate koji proizlaze iz nepovoljne organizacije i upravljanja na radnome mjestu kao i iz neprikladnog društvenog konteksta na radu.

Oni uključuju, ali nisu ograničeni samo na:

  • prezahtjevan rad odnosno nedovoljno vremena za dovršavanje zadataka
  • konfliktne zahtjeve i nejasnoće o ulozi radnika
  • neusklađenost između zahtjeva rada
  • kompetencije radnika – podcjenjivanje vještina radnika može biti izvor stresa, jednako kao i njihovo precjenjivanje
  • neuključenost u donošenje odluka koje utječu na radnika i nemogućnost utjecanja na način obavljanja rada
  • nedostatak potpore uprave i kolega te loši međuljudski odnosi
  • psihološko ili seksualno uznemiravanje na radnome mjestu – sustavno mučenje, ponižavanje, podmetanje ili prijeteće ponašanje nadređenih ili kolega prema radniku ili skupini radnika
  • nepravedna raspodjela rada, nagrada; promaknuće ili prilika za napredovanje u karijeri
  • neučinkovita komunikacija, loše upravljanje organizacijskim promjenama i poslovna nesigurnost
  • poteškoće u usklađivanju poslovnih i privatnih obveza.

Stres na radnom mjestu

Izloženost zaposlenika jednom ili više gore pobrojanih stresora obično rezultira:

  • lošim sveukupnim poslovnim učinkom
  • učestalijim izostajanjima s posla
  • prezentizmom (radnici dolaze na posao kad su bolesni i ne mogu učinkovito raditi)
  • povećanom stopom nezgoda i ozljeda
  • izostancima koji su uglavnom duži od onih izazvanih drugim uzrocima
  • povećanim stopama prijevremenog umirovljenja.

    Procjene govore da stres na radnom mjestu značajno povećava troškove za poslovanje i društvo koji na nacionalnoj razini rastu do više milijardi eura.

Europsko istraživanje poduzeća o novim rizicima i onima u nastajanju (ESENER) otkrilo je da više od 40 % poslodavaca smatra da je teže upravljati psihosocijalnim nego „tradicionalnim” rizicima.
Nadalje, istraživanje među višim rukovoditeljima otkrilo je da gotovo polovica njih vjeruje da niti jedan njihov radnik tijekom svojeg radnog vijeka nije imao psihičkih problema.
U stvarnosti, svaki šesti radnik pati od psihičkih bolesti. Ponekad se smatra da su radnici s psihičkom bolešću „rizik” za organizaciju iako, zapravo, čak i oni koji pate od psihičke bolesti, a koja nije povezana s radom, obično mogu funkcionirati učinkovito na radnome mjestu s dobrim psihosocijalnim okruženjem.

Još malo crne statistike

Europsko istraživanje javnog mnijenja otkrilo je da:
• 72% radnika smatra da je reorganizacija rada ili nesiguran rad jedan od najčešćih uzroka stresa povezanog s radom
• 66 % stres pripisuje „radnim satima ili radnom opterećenju”
• 59 % stres pripisuje „stanju uvjetovanom neprihvatljivim ponašanjem, kao što su zlostavljanje ili uznemiravanje”
• 51 % radnika izvješćuje da je stres povezan s radom uobičajen na njihovome radnome mjestu
• približno četiri od deset radnika smatra da se stres na njihovom radnome mjestu ne shvaća ozbiljno.

Više od 50% svih izgubljenih radnih dana pripisuje se stresu na radu.

Stres na radnom mjestu je drugi najčešće prijavljeni zdravstveni problem povezan s radom u Europi – nakon mišićnokoštanih poremećaja.
Tijekom devetogodišnjeg razdoblja gotovo trećina europskih radnika prijavilo je izloženost psihosocijalnim rizicima koji su utjecali na njihovo mentalno stanje.

Također, radnici značajno dulje izbivaju s posla kada pate od stresa povezanog s poslom i ostalih psiholoških problema.
Ukupni troškovi poremećaja mentalnog zdravlja u Europi (koji jesu ili nisu povezani s poslom) procjenjuju se na 240 milijardi eura godišnje. Manje od polovice tog iznosa proizlazi iz izravnih troškova poput liječenja, dok se 136 milijardi eura pripisuje izgubljenoj produktivnosti.
Kakvo je stanje u naprednim zemljama?
Nacionalni troškovi stresa na radnome mjestu u Francuskoj su 2007. procijenjeni na između dvije i tri milijarde eura.
U Ujedinjenom Kraljevstvu tijekom 2009.–2010. izgubljeno je oko 9,8 milijuna radnih dana zbog stresa povezanog s poslom.
U Austriji su psihosocijalni poremećaji proglašeni glavnim razlogom ranijeg umirovljenja uredskih radnika.

Upravljanje psihosocijalnim rizicima


Manje od 30 % organizacija u Europi ima procedure za upravljanje stresom na radnome mjestu.
ESENER je pokazao da 40–50 % većih organizacija (250+ radnika) provodi mjere za rješavanje psihosocijalnih rizika, no iste mjere provodi tek 20–30 % manjih organizacija (10–49 radnika).
Međutim, čak i s ograničenim sredstvima, psihološki se rizici mogu procjenjivati i njima se može upravljati u manjim organizacijama.
Koristi upravljanja stresom povezanim s radom u manjim organizacijama nadilaze troškove provedbe. Bitno je sve uključiti u promoviranje dobrog psihosocijalnog radnog okruženja. To bi značilo da su i poslodavci i radnici spremni za učinkovito rješavanje teške situacije ako do nje dođe. Samo u iznimnim slučajevima bit će potrebna stručna psihološka pomoć.

*Europska agencija za zaštitu na radu:” Vodič za kampanju, Upravljanje stresom i psihosocijalnim rizicima na radu.”

Autor teksta je Tomislav Nimac, stručnjak zaštite na radu iz tvrtke Anparo d.o.o.

Više o metalnom zdravlju zaposlenika u doba korona krize pročitajte na našem blogu.

Također, preporučujemo vam da se prijavite na radionicu TRE (Tension Release Exercises).

Više informacija o stresu na radnom mjestu pročitajte ovdje.

Odgovori